Matejev otac razgovarao sa njegovim drugarima: “Priznali su mi..”

Nema spavanja, u Beogradu sam dok ga ne nađem, nadam se da je živ. Neprestano gledam u Savu i razmišljam gdje bi Matej mogao da bude… Legnem s Matejevom jaknom

BEOGRAD – Hrvatski državljanin Matej Periš nestao je u Beogradu u noći između 30. i 31. decembra i od tada traje potraga policije za njim, a pošto je snimljen kraj rijeke – u potragu su uključeni i ronioci. Čitav region je na nogama dok je u toku potraga za nestalim Splićaninom.

Njegov otac Nenad Periš osvrnuo se na ponašanje svog sina kobne noći, ali i na prvo putovanje u Beograd, piše Objektiv.

Periš otkriva da je obavio razgovor sa drugarima njegovog sina i da tu prostora za spekulacije nema.

– Priznali su mi da jesu miješali vino, rakiju, pivo i viski, ali ja tim momcima vjerujem. Pa odrasli su pored mene, išli su sa mojim sinom od prvog razreda osnovne škole. Ni oni ne znaju da mi objasne šta se dogodilo sa Matejom i gdje je tako trčao. Iako ne znamo sve, ne mogu reći da je besciljno tumarao gradom.

Kada je riječ o snimcima na kojima se vidi da neko pliva, Periš kaže:

– Pogledao sam više tih snimaka gdje se to nešto nalazi u vodi, ali ja nisam vidio neke pokrete koji bi mi odali da je u pitanju čovjek. To je više snimaka iz različitih uglova, što po mom mišljenju može da bude da je u vodi i neko deblo ili čak smeće – obrazlaže svoje viđenje Matejov otac.

On dodaje i da bi se pijani čovjek u vodi od četiri stepena otrijeznio.

– Za pet do deset sekundi bi se i najpijaniji čovejk u hladnoj vodi razbudio, pa bi sve i da je scenario takav, moj sin isplivao jer to nije daleko od obale, a on je iskusan plivač.

Otac nestalog mladića ne krije da neprestano traga za sinom, kaže, tu je dok ga ne nađe.

– Nema spavanja, u Beogradu sam dok ga ne nađem, nadam se da je živ. Neprestano gledam u Savu i razmišljam gdje bi Matej mogao da bude. Sve lokacije sa snimaka sam obišao po nekoliko puta, i po danu i tokom noći, sve razlažem samo da bih do istine došao. To me jedino zanima – istina – potreseno govori Nenad.

On napominje da mu sve djeluje kao košmar iz kog ne može da se probudi.

– Danima pokušavam da shvatim da ovo uistinu nije san, vjerujte. Pokušavam da budem realan. Matejove sestre su kod kuće, pokušavaju da budu jake, a nije im ni do čega. Brat je brat – kroz suze navodi Periš.

On ne krije da mu nije ni do čega kako je sve ovo krenulo da se zahuktava.

– U ponedeljak uveče sam ispratio Matejove drugare iz Beograda. Otišla su djeca svojim kućama. Ovde su odradili sve formalnosti. Rekao sam im pred put da će se za nekih 25 godina vjerovatno sjetiti mog sina i ovih dešavanja, da će možda i plakati, a da ću ja, ukoliko moj sin nije među živima, sa tom situacijom umrijeti. Samo bih volio da ga pronađu ako je preminuo, da ga mogu pokopati kako treba, u svojoj domovini.

– Oprostite, emotivan sam – neutješno izgovara otac nestalog mladića.

Za kraj, međunarodni vaterpolo sudija još jednom se zahvalio MUP-u Srbije, za koji je objasnio da vrlo profesionalno rade svoj posao.