POUČNO: Čini Dobro, Ali Sa Oprezom
Čovjek je vidio zmiju kako je SKORO CELA spaljena i odlučio je izvaditi iz vatre .
Kad je to učinio , zmija ga je ugrizla uzrokujući b0l0ve .
Čovjek je ispustio zmiju , a gmaz je pao pravo natrag u vatru .
Čovjek je pogledao okolo i pronašao metalni stup i iskoristio ga da izvuče zmiju iz vatre , spašavajući joj život .
Netko tko je gledao prišao je čovjeku i rekao : ” Ta zmija te ugrizla .
Zašto je još uvijek pokušavaš spasiti ? “
Čovjek je odgovorio : ” Priroda zmije je da ugrize , ali to neće promijeniti moju prirodu , a to je pomoći .”
Ne mijenjaj svoju prirodu samo zato što ti netko naudi .
NE GUBITE DOBRO SRCE , VEĆ NAUČITE PODUZETI MJERE OPREZA .
BONUS PRIČA:
Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio, a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari.
“Bila jesu, pa prošla, pa opet došla neka teška vremena, sinko moj!” započe starac svoju priču, s namjerom da prenese svoje životno iskustvo i barem nekoga nauči važnoj životnoj lekciji.
“Otkad znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna što imalo, ali je srce bilo zadovoljno s onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka – majka a dijete – dijete. A danas? Ne treba previše govoriti, sve se zna.
Sve se više ljudi umiva svojim vlastitim suzama, jer sreća je za neke samo pojam ili bajka. Ako mene pitaš, sine, ja dugo, dugo nisam osjetio mrvicu neke radosti i spokoja.
Dugo se nisam, sine, nasmijao od srca. Znaš ono ‘iz duše’. Ma svakako sam je zvao, ali nisam znao da je trebam zvati samo ‘živote moj’. Ali sada znam, prenosi zanimljivoxyz.
A pitaš me za djecu? Dobri su mi, neka su živi i zdravi! Svi imaju svoju djecu i svoje živote. Dođu mi i posjete me koliko mogu, pruže koliko mogu. Sjedim ovdje kraj prozora i gledam satima negdje, a da me pitaš gdje, ne znam ni sam! Ali gledam i čekam i kada ugledam mila lica svoje djece kao da me sunce obasja. Mada, rijetko me obasja. Kažu mi da imaju i previše svojih obaveza i stalno su u nekoj žurbi.
Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio, a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari. Da smo danas jaki – sutra slabi.
Da smo danas zdravi, a sutra tko zna? I da, ako ima pravde, eto baš tu se nalazi! I ja sam nekada bio mlad i jak. I ja sam bio i sretan i poletan. I mene su majka i otac čekali kao što čekam i ja sada. Zato, ne zaboravi, sine, sve se vraća!”
